U „Knjizi o travama“ (OceanMore, 2016.) posvećenoj stoičkoj filozofiji (misliocima Seneki, Epiktetu i Marku Aureliju) veliki mađarski romanopisac i novinar Sándor Márai kroz 202 kratka aforistična teksta obrađuje velike teme ljudskoga života, problematizira ljudsku narav, odnose i karaktere. Britkim jezikom i stilom, čitatelja navodi da i sam promisli o sebi, a svaki od 202 fragmenta je poput malog zadatka za dnevnu kontemplaciju. Knjiga je to bez velikih događaja, bez likova. Jedan jedini lik provlači se kroz čitav tekst, a to je čovjek, njegovo umijeće življenja, snalaženja i nastojanja da svakoga dana u barem jednom detalju, on sam koji jest, postane bolji i potpuniji čovjek.

„Naposljetku moraš znati što je bio tvoj zadatak na zemlji. Nipošto ne taj da bi održavao kost, meso, mast i iznutrice izvjesne mase, stanja i kvalitete u kemijskom pogodnu. Niti to da bi skupljao titule i činove ili bio predsjednik nekog društva…(…) Ne, tvoj je jedini zadatak, jedini smisao tvoj postojanja da na zemlji da spoznaš pravu narav ljudskih i svjetskih stvari, sveukupnost ljudskih i svjetskih pojava, i da se ponašaš časno i onda kad se tvoji bližnji ponašaju nečasno.“- piše u tekstu „O tome što je bio tvoj zadatak na zemlji“.

U fragmentu „O Isusu i samoći“ piše: „ Čovjek odabran za poziv nikad ne zahtijeva manje od samoga sebe i svojih sljedbenika. Nemoguće je spasiti svijet i pri tome ostati  najbolji muž, sin i otac, s četvero djece, suprugom, kanarincem i rentom za stare dane. Poziv uvijek zahtijeva potpunu samoću, pusto samovanje i nemilosrdno, gotovo neljudsko držanje.“ Márai poziva na vjernost samom sebi, poštenje prema nekom osobitom zadatku s kojim je svaki čovjek rođen i ako se zagleda u sebe i želi biti pošten, jako dobro zna o kakvom je zadatku riječ.

Uz velike teme, na duhovit se način dotiče i svakodnevice, preporučuje odlazak u toplice, jedenje jabuka za doručak, pušenje cigareta s cigaršpicom kako bi se izbjegao jutarnji kašalj, daje recept za lijenost crijeva… Sándor Márai (1900–1989) je u 89 godina života napisao 46 djela, uglavnom romana i svrstao se u velike europske pisce. Kod nas je poznat po romanima „Kad svijeće dogore“, „Ljubavnik u Bolzanu“, „Rastava u Budimu“… „Knjigu o travama“ napisao je davne 1943. godine. Trebalo je više od pola stoljeća da ovaj književno-filozofski biser postane dostupan i hrvatskim čitateljima, no za istinski vrijedno štivo nikada nije prekasno jer njega vrijeme ne gazi već mu samo dodaje vrijednost.