Za svakog je radnog čovjeka ponedjeljak onaj dan u kojem se mašina obaveza žestoko pali, u kojem se već večer ranije u istom loncu krčkaju tjeskoba zbog nadolazećih obveza i strah zbog neizvjesnosti oko nadolazećih zadataka i gustog rasporeda kojeg valja odraditi. No, što kada ti netko otme taj ponedjeljak u kojem te sve čeka, tu radost ili taj pakao na kojeg si navikao, što kada ti preotme smisao, rutinu, ali i egzistenciju?

U tom smjeru vodi nas naslov romana norveškog pisca i novinara Frode Gryttena Sutra je ponedjeljak (Disput, Zagreb, 2017.) koji govori o sukobu “velikih” i “malih” u kapitalističkom okviru u kojem se unaprijed zna tko opstaje, a tko nestaje.

Harold M. Lunde je čovjek u kasnim šezdesetima koji već desetljećima vodi obiteljsku trgovinu namještajem u norveškom mjestu Åsaneu. Svijet mu se sruši kada se u gradiću otvara popularna kompanija Ikea. Nadao se da će mu njegovi stari kupci ostati lojalni, poštujući kvalitetu njegovih proizvoda. No, jedan po jedan ipak ga napuštaju pokleknuvši pred atraktivnim dizajnom i niskim cijenama namještaja u Ikei. Harold M. Lunde polako pada u depresiju i ogorčenje. Istovremeno se i njegov obiteljski život urušava. Supruga Marney nakon 40 godina braka obolijeva Alzheimera i odlazi u dom. Gubi kontakt sa sinovima. U jednom se trenutku osjeća slomljenim zbog propasti posla, bankrota i urušavanja obitelji. Dolasku Ikee u njegovo mjesto podršku je dala i lokalna vlast čime se osjetio dodatno izigranim.  Odlučio je nešto poduzeti. Osvetiti se. Oteti vlasnika Ikee,  Igvara Kamprada, “kralja šarafa”, kako ga podrugljivo nazvao.

Kao što na vrhuncu karnevalskog ludila nekog valja okriviti i baciti u oganj, te obremeniti za sva zla koja su se dogodila, tako i pošteni obiteljski poduzetni građanin Harold M. Lunde mora naći “pedra”. Stoga otima vlasnika suparničke kompanije. Iako je “kralj šarafa” zaista konkretan lik u romanu, njegova otmica tek je metafora za poravnanje i uzimanje pravde u svoje ruke, za ritual kojem mali poraženi čovjek na koncu može samo glasno kriknuti.

Razmišljam kako više ne postoji ništa što dokazuje da sam živ. Salon namještaja je zatvoren. Moj stariji sin me zaboravio. Moj mlađi sin je umro. Unuci nikada ne zovu. Mary se samo rijetko kada sjeti tko sam. Tako je to. Ja sam bljesak svjetlosti.

Harold M. Lunde na kraju vidi da je i vlasnik Ikee ustrašeni čovjek od krvi i mesa, a vlasnik globalne korporacije pred sobom vidi čovjeka koji se muči u moralno nerazrješivoj dvojbi može li uopće izvesti svoju osvetu.

Sutra je ponedjeljak dirljiv je roman o ljudskosti, borbi i spoznaji svijeta u kakvom živimo, istovremeno je i ljubavna priča i introspektivni, humorni, samoironični monolog antijunaka koji mora priznati da je svijet njegovih vrijednosti kapitulirao.

Kada su Norvežani prema Gryttenovom romanu snimili film Her er Harold, na premijeru filma su autobusom došli zaposlenici i šefovi iz Ikee iz mjesta Åsane, te autoru romana srdačno čestitali. “Toliko o mojoj karijeri političkog pisca. U toj igri ne možeš pobijediti” – rekao je Grytten, aludirajući na apsurd kapitalističkog ustroja. Čak i umjetnički aktivizam na kraju biva poražen smiješkom moćnijeg, koji će vam jednakim tonom priopćiti da ste dobili otkaz, da su vaš CV pohranili za buduće potrebe, da vam je film odličan, al da ste, eto ipak izgubili; možda humanije promišljate svijet, imate bolji stil, vodite računa o drugima, o etici, no ipak ste – “pušioničar”!