Gotovo je sa zimom. „Vakula je rek’o.“ A i da nije – kažu to perunike, tvrdi poljsko cvijeće, zvižduću kosovi ranojutarnjim i pjevom u kasna poslijepodnevna. I laste u niskom letu nad bolskom lukom natuknuše radosnu vijest.
No, mi u Bolu imamo jedinstvenog vjesnika koji, čim ga vidiš, odmah te u ljeto lansira! Kad on stigne, može i prohladna burica namreškati površinu mora i naježiti kožu na golim nadlakticama, može se još i travanj zeleniti i kalendar buniti, ali tebe baš ništa više ne može odvojiti od ljeta u glavi!
Vjerojatno mnoga turistička mjesta imaju slične inačice svojih vjesnika ljeta, ali teško je povjerovati da njihovi broje čak 23 naviještanja u nizu!
Naš se vjesnik ljeta zove Marin Puljizević. I ima gitaru. Ali i ona njega. I ne možeš ljeti (koje u Bolu zbog njega mnogima počinje u travnju!) proći rivom i ne svratiti pogled k izvoru pjesme koja nenametljivo izvire iz terase pizzerije „Topolino“. Jednostavno ne možeš.
22 godine po 6 (ljetnih!) mjeseci Marin svira i pjeva u Bolu. Od skoro još dječaštva pa sve do zrele mu dobi koje se u supružništvo i očinstvo učinilo.
132 mjeseca. 11 godina u cijelosti! Kroz sve to vrijeme teško je ne popustiti klici koja te humusom vidi za makar i djelomično srastanje sa sredinom u kojoj si proveo toliko prostranstvo svojeg života. Marin joj se i nije odupirao. Pripadnost potvrđuje vedrim osmijehom i srdačnim domahivanjem koji ne kradu ni ritam ni tekst ni zanos u pjesmi, zaustavljanjem s lokalnim znancima kako bi s njima izmijenio vijesti koliko su kome bile hladne zime, a topla srca. A to ne možeš na silu. Ili jesi ili nisi. Nema napola. A naš Marin jest.
Sretno nam ljeto!
Svaka cast na tekstu! I nasem Marinu!! 😉
Divan i topao tekst, 👍