Uz novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je u svojim finalnim fazama, u kombinaciji  s već postojećim zakonima, razvoj Hrvatskog turizam se cementira kao masovni turizam. Naime, sve je pisano na način da se pogoduje velikim korporacijama i hotelskim kućama, kojima bi tako trebale pripasti sve plaže u blizini, bez natječaja, po slobodnoj procjeni županije što je to u blizini, a što ne. Na takvim plažama ograničio bi se pristup, odnosno na raspolaganju bi bilo 30% do 70% plaže. Plaže u mjestima ili u blizini mjesta bi bile automatski spremne za koncesioniranje (davanje kompletne plaže u koncesiju 1 poduzeću).

Zadnjih godinu dana s Pokretom Otoka intezivno se bavim zakonima koji su vezani za turistički sektor, a kroz radnu skupinu Ministarstva poglavito Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama.

Dojmovi su takvi da je pravo čudo što na otocima i obali nije došlo do puno gorih devastacija u “fazi bez povratka”. Na tome možemo samo zahvaliti neučinkovitoj administraciji i da paradoks bude veći – lošim zakonima.

Ali i tome polagano dolazi kraj. Ministarstvo turizma a i Ministarstvo pomorstva se kroz nove zakone okreće all inclusive turizmu “visoke kategorije” kao konačnom rješenju za Hrvatski turizam.

All inclusive je koncept koji je nastao 70ih godina 20-tog stoljeća, a počeo se napuštati 90ih godina tog stoljeća kao “koncept u kojem profitiraju jedino korporacije i korumpirani političari”. Masovni turizam iz čijih se ralja ni danas ne mogu othrvati neke destinacije, a čije posljedice i dan danas saniraju oni koje je u jednoj fazi zahvatio, u Hrvatskoj je to novo, inovativno i pravo riješenje. Kad pogledamo više studija s raznih sveučilišta diljem svijeta, dolazi se do zaključka da u masovnom turizmu prožetom all inclusive hotelima/resortima, najmanje zarađuje redom:

  1. Lokalna zajednica – Iz razloga što vlasnici takvih objekata ne registriraju tvrtke u mjestima gdje posluju te na taj način lokalna zajednica gubi sve prihode vezane za poreze i prirez koji se plaća tamo gdje je tvrtka registrirana. Pomorsko dobro pripada direktno hotelima u čijoj se blizini nalaze pa se tako ne održavaju natječaji, po kojima bi se zasigurno postigla veća naknada za koncesiju. Gosti doslovno ne izlaze iz hotela, tj. van pasionska potrošnja skoro pa nepostoji, tako da i lokalna ekonomija gotovo da nema nikakve koristi.
  2. Regionalna samouprava (županija) – Na vrlo sličan način kao i lokalna zajednica.
  3. Država – Ogromna sredstva se gube na činjenicu da se sami aranžmani za takve hotele najčešće plaćaju u inozemstvu, tako da država gubi veliki dio prihoda od poreza, hrana i piće se ne naplaćuju tj. sve je u cijeni aranžmana, što je puno veći udar na samu zaradu jer džeparac gosta često premašuje troškove smještaja pa i puta do neke destinacije.

Ovo je samo negativni dio vezan za poreze. A sada je jasno i zašto u ovakvim slučajevima profitiraju korporacije i političari.

Masovni turizam kao ekonomska specifičnost

Masovni turizam uz prije navedeno karakterizira i jedna ekonomska specifičnost.

Naime, masovni turizam karakterizira i nagli porast ponude (smještajnih i drugih kapaciteta), koji je kratko vrijeme popraćen i potražnjom, tako da cijene u samoj destinaciji relativno ostanu nepromijenjene. Ali nakon samo par godina, usred kontinuiranog nastavka rasta ponude, dođe do “točke pucanja” te dolazi do naglog pada cijena, pogotovo smještajnih kapaciteta, jer potražnja ne može pratiti rast ponude. I sada kreće ta ekonomska specifičnosti, naime nagla masovnost jako brzo izaziva negativne efekte, pa se tako stari gosti više ne vraćaju u destinaciju, dok gosti visoke platežne moći idu na bolje destinacije, manje pretrpane, s manje jeftine betonske izgradnje, te dolazi do naglog pada potražnje. Takav pad još više utječe na pad cijena u samoj destinaciji jer tada počinje svojevrsna borba “tko će prodat po niže, samo da se proda”, što na kraju destinaciju čini vrlo povoljnom gostima slabe platežne moći. Jednom kad oni postoju glavna klijentela u destinaciji ponuda se prilagođava, manje je novca za nova ulaganja a i za amortizaciju raznih objekata, te se takva destinacija kvalitetom srozava svake godine sve više. Ovo je jedan začarani krug iz kojeg se u jednoj fazi gotovo pa nemoguće izvući.

Bolski ulazak u masovni turizam

Bol se isto tako danas (ne sutra) nalazi pred prijelomnom točkom, gdje ćemo svi zajedno trebati odabrati kakav turizam u Bolu želimo. Unatoč svim zakonima i nepovoljnim uvjetima, svi zajedno možemo odabrat drugačiji put, što preko  propisa i odluka općine, preko naše kvalitete kao domaćina, te konsenzusa oko politike cijena! Ako mi ne odaberemo, korporacije i netko s vrha će odabrati za nas, a pritom se sigurno neće voditi interesom stanovnika Bola! Primjere imamo diljem svijeta. Ne dopustimo da lokalna zajednica nestane. Sačuvajmo naš Bol od jeftine gradnje. Ne želimo se pretvoriti u makarsku rivijeru.

 

Pozivamo sve zainteresirane na okrugli stol u Centru za kulturu u petak 25.05.2018 u 18:00h, tema je Pomorsko dobro i masovni turizam. Da razmijenimo razmišljanja  i vidimo što i kako se može napraviti za održivost turizma u Bolu, te za očuvanje lokalne zajednice!