Strožanin bročkog bloga. Svidok vrimena.
Drimje na jelno oko, a sve vidi i sve zno. Justa žarvonj, ča je sve samli?!
Prema starogrčkoj legendi, Illyrios, rodonačelnik ilirskog roda, sin je Feničanina Kadma i njegove žene Harmonije, kćerke boga Aresa i boginje Afrodite. Po nalogu proročišta, otiđoše oni u zemlju Ilira gdje im se rodi sin Illyrios po kojemu su Iliri dobili ime.
U drugom tisućljeću pr. Krista indoeuropski su Iliri sa sjevera i sjeveroistoka Europe došli na Balkanski poluotok, u 13. st. pr. Kr. zauzimali su čitavo jadransko primorje. Jedno od ilirskih plemena, koje je dalo ime antičkoj rimskoj provinciji Dalmaciji, bili su Delmati ili Dalmati. U povijesnom razdoblju brončanog i željeznog doba obitavali su i na otoku Braču. Živjeli su u utvrđenim naseljima – gradinama na brdima, brežuljcima i gorskim hrbatima, uz izvore vode i rubove otočkih dolaca. Bili su izrazito stočarsko pleme. Njihovo ime delme znači na albanskom ovca. Zemlja i pašnjaci bili su im zajednički, te su ih preraspodjeljivali svakih osam godina. Poštivali su šumska i pastirska božanstva Silvana ( na lat. znači šuma) i Dijanu. Oni su čestu u pratnji nimfa pa je to svojevrsna delmatska božanska trijada u rimskoj interpretaciji.
Silvan je ujedno smatran vrhovnim ilirskim božanstvom, a naročito je bio štovan kod plemena Dalmata. Slaveljen je u proljeće, a naročito krajem travnja i početkom svibnja. Smatralo se da njegovo obožavanje pospješuje zdravlje stoke i dobar poljoprivredni urod. Obično je prikazan kao lice koje je pola čovjek a pola jarac. Dolaskom Rimljana na naše prostore izjednačen je sa rimskim božanstvom – Panom. Iz kulta o bogu Silvanu nastala je i legenda o vukodlaku.
Nimfe u grčkoj mitologiji su pripadnica nižih ženskih božanstava – duhova prirode. Često se povezuju sa plodnošću, rastom drveća i vodom. Nisu besmrtne ali izuzetno dugo žive, otprilike 100.000 godina. Družbenice su božica (Artemida), ljubavnice bogova (Zeus, Apolon, Posejdon), ali i smrtnih ljudi (Minos, Sizif, Odisej).
Standardni odjevni elementi kod žena su: hiton – donja haljina duga do stopala ili do ispod koljena i ogrtač s kapuljačom kojeg antički pisci nazivaju cucullus liburnicus. Haljina je mogla biti i u struku potpasana, tako da je gornji dio padao preko pojasa. Taj dio bi se ponovo opasao.
Narodna medicina, zasnovana na upotrebi ljekovitih biljaka, bila je kod Ilira jako razvijena.
Najcjenjenija bila je perunika, u antičko doba poznata pod imenom Iris Illyrica. Koristila se u medicinske i kozmetičke svrhe.
Rado su se tetovirali i kitili. Od ukrasnih predmeta najznačajnije su fibule (kopče), pektorali, prstenje, ukrasne igle, narukvice, ogrlice…
Ornamenti su najčešće u obliku sunčevog diska.
Autori projekta Terra Croatica – Bročko blogo, ravnateljica „Hrvatske čitaonice“ Jadranka Nejašmić, i Šime Strikoman, akad. film. i tel. snim i redatelj, namjeravaju prikazati 10.000 godina bračke povijesti i kulture kroz dvadesetak scena, koje će prenijeti autentičnu poruku vremena jer se snimaju na izvornim povijesnim lokalitetima, na kojima možemo pratiti kontinuitet življenja do današnjeg dana. Trebao bi to biti ujedno i bajkoviti prikaz otoka Brača jer će se na fotografijama, osim stvarnih likova, naći i mitološka bića praćena bračkim fjabama, gočicama, legendama i mitovima.
Uz već prije snimljene scene iz ilirskog i rimskog razdoblja na Braču, dolaska Jurja Dalmatinca po kamen za izgradnju šibenske katedrale, kao i prirodnog fenomena Koloč i mitoloških bića: vila, macića i Orkomarina, snimljena je scena Dalmatike (rodonačelnica Dalmata) i nimfa i pored prirodnog fenomena – kamene skulpture na predjelu Brusje blizu Nadsela koju smo nazvali Illyris Brentos (Illyrios – praotac Ilira, brentos – ilirski naziv za jelena po kojem je Brač dobio ime).
Nimfe su glumile: Andrea Arković i Paula Arković iz Sumartina, Marta Mančić i Lara Trlin iz Selaca, Kate Pavišić i Sara Žaknić iz Bola. Dalmatiku je glumila gđa. Antonija Petek.
Kostime je osmislila Jadranka Nejašmić, a šivala gđa. Mirjana Bižaca.
Nakit je izradio i donirao gosp. Ivica Nižetić, rodom iz Selaca. Frizure je radila gđa. Štefica Ćurin, a šminkerica je Piera Marinković.
Direktor fotografije je Šime Strikoman, a njegovi asistenti bili su: dr. sc. Vjekoslav Koljatić i gosp. Božo Nejašmić.
Zahvaljujemo gosp. Neni Marinkoviću i gosp. Mladenu Trutaniću na upoznavanju s lokalitetom, gosp. Adi Boškoviću, vlasniku lokaliteta, na dopuštenju snimanja, učiteljici Doris Bošković na kontaktu s djevojkama, gđi. Dini Dubravčić na pomoći u pripremama i obitelji Santo i dr. Iskri Baar, rođenoj Marinković, na sponzoriranju izrade kostima.
Zadnji komentari