Terra Croatica – Bročko blogo: Zvirine stope

Autori projekta „Terra Croatica – Bročko blogo“, ravnateljica „Hrvatske čitaonice“ Jadranka Nejašmić i Šime Strikoman snimili su i treću scenu posvećenu bračkom zaštitniku sv. Jurju.

Sv. Jurja glumio je Danko Bezmalinović iz Podsmrčevika. Mazga je Bera iz Dola.

Kostim je osmislila Jadranka Nejašmić. Scenu je režirao i direktor fotografije je Šime Strikoman, a njegovi asistenti jesu: Božo Nejašmić, dr. sc. Vjekoslav Koljatić.

Zahvaljujemo Damiru Žuri, predsjedniku i zapovjedniku Kliških uskoka, na posudbi oklopa, Đaniju Gospodnetiću na posudbi mazge, Danku Bezmalinoviću na prijevozu konja, Igoru Vladislaviću na posudbi aparata za dim, Frani Lukšiću na posudbi agregata, fra Jakovu iz franjevačkog samostana u Sumartinu i Antoniju Vidoviću, žudiji (čuvaru Kristovog groba) iz Sumartina na posudbi koplja i plašta, Andri Nigoeviću na logistici.

Kult sv. Jurja štuje se na Braču još od srednjega vijeka. Spominje ga se u Statutu iz 1305. god. koji je prijepis iz predloška izgorjelog u požaru 1277 god., kada su omiški gusari spalili Nerežišća iskrcavši se prethodno u luci sv. Jurja.

Utjecali su se Bračani svome nebeskom zaštitniku sv. Jurju  u svim životnim opasnostima: u kužnim bolestima, kada je harala kuga, kada su napadali gusari Saraceni i ini osvajači i vjerovali su u njegovu zaštitu, u pobjedu Dobra nad Zlom.

Svom patronu podizali su crkvice i oltare, povijesni grb ukrasili su njegovim likom.

„Taj bijeli konj na kome jaše sv. Juraj, poput mitskoga Pegaza, prelijeće daljine morske i kopnene, donoseći svoga viteza u plemenite misije pomaganja stradalnicima.“ (V. Kukec)

To se zove gori Zvirine stope, bićete vidili. Onda pričodu da je tute svieti Juran skoči na ovo vamo bardo sa teraferme, a odonol namo na Biokovo, priko mora. Sada, je istina, ni – tako su projali judi.

Vidite, onol su one stope, jeste kada vidili one stope, one stope propjo ol konja i oni opanak ovako dugaški, kako se imalo oponke pri?Onda na crikvu sv. Jurja gori isto tako.

Vidi son jo to sve kad son bi čobon, ma i sad se to more vidit isto.