Tekst: Anna Hero | Foto: Concordia Diskors

Za sve koji napuste otok, reći ćemo da su „otišli u svit“. Ne trebaju napustiti domovinu, otisnuti se u život daleko, u prekooceanskim razmjerima. Otok je otok, a „svit“ je „svit“ pa bio on i u istoj županiji! Ima otok neku svoju lijepu, skoro mistično izoliranu, dragu simboliku magneta u čovjekovoj nutrini, magneta čije silnice uvijek blago titraju prema dragoj stijeni gdje god čovjek u „svitu“ bio. Za otići trajno sa otoka i okušati se u životu izvan njega, ponekad treba imati određenu hrabrost koju hrane razni žuđeni motivi: sjedinjenje s voljenom osobom, iskušavanje vlastitih mogućnosti, želja za osobnim napretkom…

Mi, čuvari Bola za svih mu godišnjih doba, izmjenjujemo vijesti o našima u „svitu“, tugujemo njihove tuge, ali i slavimo njihove uspjehe! Tako se danas radujemo veseloj vijesti o uspjehu Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Concordia Discors, koji je jučer na međunarodnom natjecanju zborskog pjevanja u Veroni, u konkurenciji od čak 32!!! zbora, osvojio ništa manje nego zlato! Radujemo se zbog svih članova tog uspješnog zbora (kojem su svoj glasovni obol dali i neki mladi bolski ljudi) kojeg smo na HTV-u pratili kroz natjecanje „Do posljednjeg zbora“. Nedugo nakon televizijskog natjecanja, imali smo ih i lijepu prigodu slušati i gledati na nastupu u bolskoj župnoj crkvi.

No, posebno se radujemo zbog našeg Boljanina u „svitu“, dragog nam Vinka Karmelića, jednog od dirigenata zbora Concordia Discors!

Vinko radi kao (omiljeni!) profesor u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu gdje pod njegovim vodstvom učenici te glazbene škole osvajaju nagrade na natjecanjima. Prošlog nas je ljeta uveselio dovevši na gostovanje u Bol svoj školski zbor u kojem (malog li svijeta!) pjevaju i neki mali rođaci naših sumještana.

Imamo sreću što, premda Vinko jest otišao iz Bola, Bol nije otišao iz njega pa ga one gore spomenute silnice stalno vraćaju rodnom mjestu gdje svake blagdane i ljeta provodi aktivno na radost svih nas, svirajući na svetim misama u bolskim crkvama i vodeći župni zbor. Nadam se da Vinko u vrijeme svojih boravaka u Bolu, osim beskrajne roditeljske ljubavi, prikupi i dio naše ljubavi i zahvalnosti kao iskricu ogrijeva u hladnim zagrebačkim zimama.