Evo mi je oni moj rojok Roni napuni glovu “piš malo za ovi naš portal”, a ideja mi se na parvu i ni svidila, ali je danas mimo mene paso barba Mate Bočineto i počie me zaj****at “da kad će uon provat oni moj burjet od 4 ure kuhonja“, po sal, iz dišpeta von grien napisat kako se kuho “lešo riba“, a ne govorin o ribljoj jusi nego o lešoj ribi, to su skroz  drugačije stvori.

Lešo riba grije ovako:

Uzmemo ribu, isto bi vajalo da je mišona, ali vajo gledot da je isto tvarda. Ako ni, onda je vajo stavijat po riedu – parvo tvardiju pok onda mekju, ribu bi vajalo i očistit. Ako je u njon butorga ili žigerica, ona se isto ostavi i boci u teću.

Očistimo onda malo kompirih, dvi kapulie, malo luka i petrusimula, parčomo dobriega maslinovega uja, soli i papra.

I sal griemo kuhot.

U širju teću stavimo pinku uja, ne puno, jer uje dohodi i na kraju, izrižemo kapulu na listiće, kumpire na fete, a špigule luka po dužini na pola. Petrusimul onda na manje komadiće, ma ne baš opet skruoz usitno, ulijemo vodie da oplivo i stavimo kuhot. Kal je uzavrilo pustimo još nako noglo još kuhot desietak minuti, kalomo sa uognja i dodomo ribu, ulijemo pol i pol bilega vina i vodie somo da riba pinku oplivo, začinimo soli i papra i stavimo kuhot na noglo. Kuhomo dok se riba ne počne rešvilovat, kad se pinku rašvilala ugosimo i polijemo sa pinku sirovega uja i to je to!

Evo, vidit ćemo oće vo ko proštit, pa ako bude interesantno baž jo i nastavin ovuol ovako pisat obo spizi i nikin našin storin običajima. Eto toliko da se ne zaboravi i da vi naši mlodi čagol naučidu i da oni mogu posli govorit kako je to nikada bilo!

P.S. Teta Fany, žena mi je parčala one naše cvite po vašoj riceti i jedino van mogu reć da son kreši dvo kila!!!

* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr