Pismo sa početka 2013. godine, a tekst je objavljen na portalu „Braconline“ 25.03.2013.:

Poštovani,

Još prije više od dvije godine nastojao sam ukazati na problem katamarana i njegovog čestog nedolaska u bolsku luku i to pisanjem Jadroliniji, nazivanjem njihove koordinatorske službe u Splitu te slanjem dopisa gospodinu Jadranu Marinkoviću i Radio Splitu. Naravno, kako se moglo i očekivati, reakcija baš nije bilo. Točnije, bilo je to tek jedanput, kada je u emisiji „Sridom u sridu“ gospodin Mrvica upitan za objašnjenje.  On je to rutinski i kratko objasnio /odradio i na tome je završilo.

Radio sam ono što i sada neki rade želeći ukazati na ovaj problem. Redovito sam gore spomenutima slao slike bonace ispred porta, ljude iz kaića kako love na lignje, divote od vremena, a katamarana nema pa nema.

Želim nadodati i  da česti nedolasci  katamarana u Bol u zimskim mjesecima nisu problem od jučer i bilo je vremena da se stvari dovedu u red, ali očito su u igri neke druge stvari koje nemaju puno veze sa stvarnim stanjem „na terenu“.

Dapače, imam dojam da se problemi vezani za ovo svakim danom povećavaju i da je sve gore i gore, a dana s nepristajanjem katamarana u Bol je iz godine u godinu sve više.

Vidim da na nekim portalima ima tekstova i komentara na ovaj problem i drago mi je da su se ljudi uključili u ovu temu koja je za Bol, a naročito za Boljane u zimskim mjesecima, jako bitna.

S obzirom da se često mogu čuti ili pročitati komentari koji, najblaže rečeno, nisu korektni, dozvolite mi da dodam nekoliko svojih razmišljanja na ovu temu.

Komentirajući iz pozicije običnog promatrača s obale ili gledajući kroz prozor iz topline svoga doma ili pak razmišljajući kao putnik, odnosno kao korisnik usluge prijevoza katamaranom je jedna stvar, a razmišljanje Jadrolinijinih operativaca i koordinatora plovidbe ili zapovjednika katamarana je nešto sasvim drugo.

Naravno, kada upitamo ovu prvu grupu ljudi odgovor je više – manje uvijek isti.

Svi smo mi loši zapovjednici i nitko od nas o poslu (pomorstvu)  nema pojma. Svatko sve zna bolje.

Ne valjaju zapovjednici, ne valjaju katamarani, ne valja luka, vrijeme…  Ništa ne valja.

Nažalost, tako je uvijek bilo i tako će i biti.

Putnika, kako piše u jednom komentaru, ne zanimaju detalji i tehničke karakteristike plovila već stabilna i stalna veza s kopnom. To razumijem i u tome ne vidim ništa loše.

Ipak, želio bih u nekoliko rečenica objasniti  to kako izgleda gledajući i s druge strane.

Istina je da Jadrolinija s ovom prugom radi nekakve „akrobacije“  s kojima, možda, uštede nešto novaca.

Istina je i da u jutarnjim satima odlučuju hoće li katamaran popodne isploviti ili neće. To na ovim našim prostorima ne funkcionira najbolje jer često  lokalno vrijeme ne bude u skladu s vremenskom  prognozom pa zato i imamo slučajeve nedolaska katamarana,  a vrijeme bude više nego dobro.

Odgađanje isplovljenja tek sat – dva pred polazak, ili pak neuplovljavanje u luku zbog loših vremenskih uvjeta, Jadroliniji stvaraju dodatne probleme. Ti problemi su sada tek samo nekakve neugodnosti tipa verbalnih ili pisanih prigovora putnika, a normalno bi bilo da u takvim slučajevima brodar osigura alternativni prijevoz, smještaj, hranu i sl.

Svi znamo kako to izgleda na nekim aerodromima kada je let odgođen.

Naravno, Jadrolinija bi trebala naći nekakvu sredinu u svemu ovome i pokazati više senzibiliteta za putnike u ovakvim slučajevima. Vozni red katamarana bi trebao biti usklađen s voznim redom trajekata i autobusa na način da uvijek postoji  i onaj drugi alternativni prijevoz.

Slažem se i da se Jadrolinija ponaša malo monopolistički i da nema uvijek sluha za potrebe putnika na ovakvim (u zimskim mjesecima) neprofitabilnim linijama. Naravno, sve je u računici i u novcu. Tamo gdje ima profita sve je u redu i sve štima, tamo gdje ga nema sve je problem.

U zadnje vrijeme često se spominje da katamarani tipa Judita & Dubravka nisu adekvatni za bolsku luku. Upitao bih da mi se objasni. A kakvi bi to katamarani bili adekvatni ?

Vjerojatno se misli na manje katamarane tipa „Komiža“, „For“ ili nešto slično. Mislite li da bi takvi katamarani kapacitetom i udobnošću zadovoljili naše želje i turističke potrebe? Nemojmo zaboraviti na činjenicu da se takvi manji katamarani na valovima više valjaju, a svi znamo kakve to probleme nosi sa sobom.

Smatram da su katamarani tipa Judita & Dubravka dobri, udobni, te doista reprezentativna plovila svoga tipa i nikako se ne može ići na niži standard prijevoza.  Dapače, treba težiti još boljemu, a ne razmišljati o manjim, nižim katamaranima i slično, jer se sa time ništa posebno neće promijeniti. To su tek kozmetičke intervencije koje neće donijeti neke rezultate.

Ustvari, donijet će rezultate ali – negativne.

Gledajući vremenske karakteristike našeg područja moglo bi se reći da i nije sve tako crno kako se predstavlja.

U onim uobičajenim vremenskim uvjetima nešto jače bure ili juga, sadašnji katamarani bi trebali voziti prilično uredno jer uvijek postoji način da se nađe pravi kurs i „rota“ koja je najpogodnija za plovidbu.

Na primjer:  plovidba po jačoj buri iz Splita ka Splitskim vratima sa vjetrom „u krmu“ ne bi trebala biti nikakav problem,  nastavak plovidbe u zavjetrini južne strane Brača prema Bolu također je sasvim u redu, iz Bola prema Jelsi isto nije problem, ali pristajanje u Jelsi po jačoj buri je nemoguće. Plovidba po buri od Bola prema Starom Gradu, kao alternativa Jelsi, je također s vjetrom u krmu.

Uglavnom, uvijek ima načina da se plovidba okonča uspješno pa makar putovanje trajalo nešto duže.

Problem je što su katamarani, koji voze na ovoj liniji Split-Bol-Jelsa, ušli u neke godine kada i nisu više u cvijetu mladosti (starosti su oko 22 godine) i naravno, mogu se očekivati tehnički problemi. U uvjetima loših vremenskih prilika tehnički kvar na katamaranu može biti vrlo opasan i za brod i za putnike. Plovidbom na ovoj liniji u Hvarskom kanalu katamaran je udaljen od obale najviše 2-3 milje, a možebitnim kvarom stroja postaje potpuno bespomoćan i jako izložen vjetru i valovima. U ovakvim uvjetima vremena za pomoć ili za otklanjanje kvara je jako malo. Možda, u najboljem slučaju, nešto više od pola sata.

Mišljenja sam da je taj opravdani oprez  jedan od glavnih razloga čestih izostanaka  linije i nedolazaka u Bol.

Ovi isti katamarani (Judita, Dubravka, a ponekad Karolina i Silba) prometujuu na ovoj liniji već  12 godina.

Zašto je prije bilo sve u redu, katamarani su za Bol vozili puno redovitije, a problema skoro da i nije bilo?

Zašto su tek sada, 12 godina nakon kupnje i uvođenja u liniju 9603, ti katamarani postali „neadekvatni“, a prije su bili dobri?

Oni koji se bolje sjećaju, znaju da su prije nekih 7-8 godina bili zaredali slučajevi udara i sudara katamarana prilikom pristajanja. Jedan takav se bio dogodio i u Bolu.

Sada više takvih situacija nema, jer što bi rekli, plovi se samo „na sigurno“, samo po dobrom vremenu i kada nema rizika.

To je „politika“ Jadrolinije i zapovjednici imaju takve upute.

Naravno, jedno od rješenja može biti u nabavci novijih plovila koji garancijom svoje mladosti mogu pružiti veću sigurnost na moru.

Često se postavlja pitanje zašto Supetar ima dobru i sigurnu liniju, a Bol ne.

To su dvije potpuno različite stvari. Bol nema druge mogućnosti nego imati katamaransku vezu i, naravno, nikakva trajektna veza ne dolazi u obzir. Trajekti koji sada plove na liniji za Supetar su nova suvremena plovila koja ostaju u luci i ne isplovljavaju tek u onim krajnje nepogodnim vremenskim uvjetima kakvih ima tek nekoliko puta godišnje i to samo po nekoliko sati.

Osvrnuo bih se i na pitanje sigurnosti plovidbe i odgovornosti zapovjednika, jer je bitno da se to shvati i o tome kaže nekoliko riječi.

Od onog trenutka kada bilo koji putnik, ili član posade, stupi na palubu broda, njegova sigurnost  je praktički u rukama zapovjednika broda. U slučajevima bilo kojeg nesretnog slučaja, ozlijede, sudara, udara, požara itd, svaka istraga započinje od zapovjedničkog mosta odnosno od ispitivanja zapovjednika o poduzetim ili nepoduzetim radnjama.

Zapovjednik ima potpunu autonomiju u odlučivanju, ali i obavezu poštovanja određene procedure vezane uz mnoge segmente njegovog posla: sigurnost, vremenske okolnosti, procjena opasnosti, mjere predostrožnosti itd, ima toga jako puno (eng: risk assessment). Ako je napravljen bilo kakav propust od strane zapovjednika, brodara, ili bolje rečeno – trenutnog posjednika broda (a zapovjednik je njihov predstavnik), putnik, ako je na bilo koji način oštećen, može tražiti zadovoljštinu na sudu i najvjerojatnije će, uz pomoć dobrog odvjetnika, dobiti odgovarajuću novčanu nadoknadu.

Nerijetko zapovjednici nakon takvih peripetija i problema dobiju otkaz (ili neproduživanje ugovora) i prisiljeni su tražiti novi posao i novu kompaniju. Kako su kompanije solidno elektronski umrežene, dobiti novi posao je praktički nemoguća misija.

Kada se ima u vidu ovo gore tada je realno očekivati da ni jedan pametan zapovjednik neće ulaziti u nepotreban rizik i prije svake svoje odluke će dobro razmisliti o mogućim posljedicama.

Sa ovime želim naglasiti da sve ovo oko problema s pristajanjem katamarana i održavanja redovite katamaranske veze nije tako jednostavno.

Da bi se imala dobra veza, kakvu bi svi željeli, treba imati:

  • Dobru organizaciju rada brodareve operativne službe (u našem slučaju Jadrolinije)
  • Dobre i sigurne katamarane
  • Dobre zapovjednike koji će imati podršku i dobro zaleđe svoje kompanije (brodara)
  • I naravno, dobru i sigurnu luku

Ako samo jedan od gore spomenutog nije u redu, onda sve pada u vodu i nastaju problemi.

Još jednom bih napomenuo da danas pušu novi vjetrovi u svim putničkim i teretnim transportima pa tako i u pomorskom, a segment sigurnosti je iznad svega. Ako nisu zadovoljeni svi uvjeti koje propisuje struka i dobra pomorska praksa onda se u rizik ne ide.

O organizaciji rada u Jadroliniji sam već rekao nekoliko riječi, o katamaranima također, o radu i odgovornosti zapovjednika isto tako. Ostaje da se još kaže nekoliko riječi o problemu luke Bol.

Luka Bol nije dobra i sigurna luka, a  to znaju i vrapci na grani.

Kako vidimo, u planu je da se u vrlo skoroj budućnosti u tom pogledu krene korak naprijed i da se naprave neki radovi u luci. U planu je produljenje Velog mosta i gata kod sadašnje benzinske stanice.

Po svim pokazateljima onako kako je planirano da se napravi nikako neće biti dobro. Povratne informacije koje sam dobio s raznih strana pomorske struke (a naročito od pomorskih pilota našeg područja i zapovjednika katamarana) govore da će problemi sa katamaranima i njihovim pristajanjem u Bolu biti će veći nego su sada.

I dok za osiguravanje prva 3, od gore navedenih 4 uvjeta, uvijek ima vremena i mogućnosti da se poboljšaju, nakon zahvata koji će se napraviti u luci, ako se ne naprave kako treba, povratka i popravka više neće (i ne može) biti.

Kako vidite ima tu mnogo segmenata koji se moraju ispoštovati da bi stvar funkcionirala kako treba. Na tome treba raditi, treba znati, treba biti uporan i svim silama nastojati – ne pogriješiti.

Puno pozdrava,
Kap. Siniša Soljačić

P.S.

Ne bi bilo loše da umjesto kritiziranja zapovjednika zbog nedolaska katamarana u bolsku luku zamijenimo one dvije stare traktorske gume koje služe kao bokobrani na Velom mostu već više od 10 godina i da umjesto njih postavimo nove, dobre i odgovarajuće bokobrane duž cijelog veza (gata) da se na taj način stvore uvjeti bolje i veće sigurnosti za pristajanje katamarana i drugih većih plovila.

Možda bi tada bilo manje nepristajanja katamarana u luku Bol?

Ja mislim da bi.

Ali najbolje je i najlakše po onoj: „Brigo moja prijeđi na drugoga“.

Na fotografijama u prilogu vidi se kako katamaran pristaje, koliko mu je mjesta potrebno za manevar pristajanja i pod kojim se kutem približava obali. Ovo je fotografirano  u uvjetima bonace.

Pravilo je da katamarani u uvjetima jačeg vjetra i uzburkanijeg mora manevre moraju izvoditi „žešće“. Drugim riječima, mora se približavati gatu većom brzinom, mora sve biti izvedeno preciznije i manevar mora trajati što je moguće kraće. Razlog je taj što katamarani nemaju veliki deplasman i jako su podložni zanosu vjetra. Katamaran nema propelere i nema kormila. Ima samo propulsore, što znači da dok ima propulziju ima i mogućnost manevriranja. U trenutku kada zaustavi propulsore katamaran se pretvara u plutajući objekt kojem je gospodar – vjetar. Tamo gdje nema dovoljno prostora za siguran manevar katamaran postajr izgubljen slučaj.

Nažalost, u našem novo-projektiranom portu ja taj prostor ne vidim.

I još jednom – nažalost, ne vide ga ni svi lučki piloti i zapovjednici katamarana koje sam kontaktirao i koje sam pitao za stručno mišljenje i savjet, sveukupno 10-tak osoba.

* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr