Između 1988. – 1990. godine, dakle prije 30-tak godina, napisao sada pokojni Nikola Cvitanić pok. Jakova, oli ti ga naš mudri Boljanin Mikica Borovina.

ZLOTNI   ROT

SVUKUD JE LIPO,
SVUKUD SE UŽIVO,
MA ĆA JE NA “ZLOTNI ROT”,
TEGA NIKUD NIMO.

ŽOLO SITNO, OKRUGLO I FINO
PO NJEMU ŠIJETAT PROPJA JE DIVNO.

MUORE ČISTO KO BISER PROVI
NI MU POTRIBA DA GA IKUOR FOLI.

S JEDNU STRONU FURTUNA KO BARDO,
A SA DRUGIJE STRONIJE UOPĆE NE MARDO.

KUO NI VIDI VIROVOT NE MOŽE
DA I LOKVU NA PUNTU UČINIT MOŽE.

Izrecitiro mi je ovu Pismu koju son zapisala i reko :

Molo moja, a sada me DOBRO slušoj ča ću ti reč!

Buog i priroda su Bolu i Boljanima sve doli, somo neka nin  Buog do pamijeti. Čuvojte Rot za vike vikuova, jer von je to kruh budućnosti i živjenja u Bolu.

Fola Von barba Mikica.
Fanika Klisović