(  OSVRT  UNATRAG  –  POGLED  UNAPRIJED  )

Otrežnjavanje, preispitivanje i prilagodbe  

Da o temi, ugostiteljsko-turistička djelatnost, nešto napišem dodatno me potaknuo jedan prijatelj kada sam ga  krajem mjeseca lipnja telefonski pitao:  što kažeš na ovo stanje u turizmu, a on mi  je  odgovorio  otprilike ovako: „ Ako isključimo “korona virus“ kao zaseban problem,  možda nas loša turistička sezona u mnogočemu opameti“.

Odavno poznata izreka kako u svakom zlu ima i neko dobro, već su izrekli i neki turistički stručnjaci. Osobno bih dodao „prilika je otrježnjenja“ kada je u pitanju turistička djelatnost, kao monokultura, pogotovo na lokalnoj razini.

Prije nego što o temi turizam, zapravo o temi „Ugostiteljstva & hotelijerstva“  nešto  u nastavku napišem  gotovo je nemoguće  bez osvrta na  nedavnu prošlost i sadašnjost.

Kad je riječ o nedavnoj prošlosti pomislio sam na Cesara Ritz  i Augusta  Escoffier koji su djelovali krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ritz je prvi,  zajedno sa Escoffierom „utvrdio i primijenio“  norme i standarde u hotelu i time udario temelje modernog ugostiteljstva odnosno hotelijerstva. Escoffier  je ustvari preteča današnjeg  restauterstva odnosno gastronomije.(krilatica -Gost je uvijek u pravu-).  A  jedno i drugo  osnovni su čimbenici današnjeg razvoja turizma.  Kad je riječ o gostu onda to automatski asocira na smještajni objekt hotel ( l´ hôte ) danas razvrstani u nekoliko kategorija.

Sadašnjost. U novije vrijeme Ministarstvo turizma RH posebnim Pravilnikom je reguliralo više  vrsta i kategorija smještajnih objekata.

=Zanemareni ljudski resursi        

Već početkom rada na standardizaciji, kategorizaciji odnosno razvrstavanju smještajnih objekata uočeno je da nedostaje „standardizacija osoblja“ u tim istim razvrstanim smještajnim objektima. Danas je taj nedostatak još uočljiviji i tiče se svih vrsta ugostiteljskih objekata. Naime, razvrstavanje odnosno kategorizacije svela se i podređena je  tehničkim uvjetima; okruženje, zgrada/objekt, gabaritima, ugrađenoj opremi, inventaru, lijepom interijeru, ali ne i uvjetima za minimalni broj  osoblja po stručnim profilima za te iste objekte.

=Ne ponovilo se    

Želim  svojim osvrtom  i na svoj način ukazati na stvarnost  turizma odnosno ugostiteljstva & hotelijerstva ovih dana, uzrokovano  korona virusom. Bilo je to sada pred sam kraj mjeseca lipnja i početak mjeseca srpnja. Navratio sam, bolje reći prošetao sam, kroz hotelsko naselje čiji je okoliš relativno lijepo uređen. Međutim, ulaskom u hotelske prostore osjećao sam se tužan i zatečen, da ne rečem šokiran. Tužan prije svega jer je mali broj gostiju u objektima, a kao hotelijer po zvanju i zanimanju, nelagodno. Nelagodno i  žalosno  sam se osjećao  vidjevši na pultu recepcije „vizir barijeru“ zatim, zaposlenike s rukavicama a neke i maskom na licu. A da za mene  razočaranje bude još veće  u caffe baru, konobar poslužuje gosta sa vizir maskom.  Vjerojatno  tako, radi korona virus, mora biti kao nadomjestak  distanciranje . Nadam se  da će takve ili slične  mjere u ugostiteljstvu skoro prestati,  da će otići u zaborav i da se neće ponoviti.

Budući su ovi moji osvrti prvenstveno namijenjeni lokalnoj razini htio sam podsjetiti sve sudionike koji participiraju u turističkoj djelatnosti da preispitaju kvalitetu  svojih proizvoda i usluga, a time i cijena,  namijenjenih turistima u destinaciji  Bol. Da se  nije, povijesno gledano, pojavio  turizam, kretanje ljudi izvan mjesta svog stalnog prebivališta, vjerojatno ne bi bilo ni ovakvog ugostiteljstva odnosno hotelijerstva. Ugostiteljstvo je zapravo plaćeno gostoprimstvo. Aktivnost  je to koja se bavi pružanjem uslugom smještaja, pripremi i prodaji hrane i raznih pića na poseban, ugostiteljski, način. Zato bih podsjetio  davatelje takvih usluga da posvete, donekle zaboravljenu ili zanemarenu, posebnu pažnju  korisnicima takvih usluga, posebno prema  turistima.  „Turist je putnik dobrote u vječnom traženju sreće“.-  jedna od definicija-  Ivana Antunac, prof. 

=Brojevi svuda samo brojevi

Iritirajuće je, posebno zadnjih godina, kada se gotovo na svim razinama govori o broju dolazaka turista, broju noćenja, broju automobila, broju jahta, broju izletnika, broju letova, stolica,…a i sami turisti, u mjestu privremenog boravka,  umjesto lijepih personaliziranih odnosa i oni nerijetko nažalost postaju brojevi.

Isto tako govori se o masovnom turizmu kao ne dobroj  orijentaciji  posebno za neke destinacije. Iz masovnog se može postići manja masovnost ali programom i kvalitetom.

Nerijetko se čuje kako se u nekim zemljama Mediterana ta masovnost obila o glavu lokalnom  stanovništvu.  Upravo se to, pored saznanja i upozorenja, gotovo  posvuda događa na našoj  Jadranskoj  obali, na našem pomorsko dobro u našim priobalnim, manje poznatim i poznatim mjestima. O tom se, po meni,  ozbiljnom problemu samo govori, a situacija na terenu je iz dana u dan  ista i lošija.  Neki pišu o turizmu kao „turistička industrija“,  dakle opet masovnost, odričem se takve industrije.

=Nemoguće je  zaobići…

Lokalnu  samoupravu odnosno Turističku zajednicu masovnost turista zadovoljava radi prihoda.  Gotovo sam siguran da bi prihodi  lokalnoj zajednici od selektivnih oblika turizma, kvalitetnijeg oblika turizma,  bili jednaki a kvalitetnim proizvodima i uslugama ekonomski učinci bili bi bolji.  Priznajem svoju slabost na riječ „turist“ i na riječ „gost“ . Naime, svi turisti su i gosti, pa umjesto nekog, ne mjerodavnog,  obrazloženja poslužiti ću se starom izrekom: „najmilijeg gosta tri dana je dosta“  preformulirano  bi mogla glasiti: „više od tri dana gost nam je sve miliji“.  Zanemarimo li ovo vrijeme i posebnih uvjeta radi korona virusa, pružanja usluga smještaja zbog  sve kraćeg boravka turista (1-2-3 dana) u smještajnim jedinicama sobama, apartmanima troškovi po jedinici smještaja su veći-svake godine sve veći-, posebno u domaćinstvima.

= Na višoj i nižoj razini -ja tako mislim-     

Ovo  iziskuje višu razinu rasprave i odlučivanja, dakle političku, od koje odmah odustajem ali i propitkujem. Naime, čini mi se da ima osnove  promišljati  o svrsi i potrebi postojanja i djelovanja Ministarstva  turizma  RH  i Hrvatska turistička zajednica -HTZ- ?  Držim i da  predstavništva HTZ  u inozemstvu pored postojećih Veleposlanstava ili Konzulata RH u tim istima državama nisu nužna.

Na nižoj razini Isto tako, sada prekasno i besmisleno, ne mogu skriti razočarenje na Zakon  o turističkim zajednicama i promicanju … zapravo na onaj iz 2008. godine koji, po meni, uz niz slabosti  regulira da načelnik, gradonačelnik i … po funkciji, a to znači političkoj, obnaša i dužnost predsjednika Turističke zajednice. Uvukla se politika u dotadašnju društvenu instituciju koja je prisutna i u današnje vrijeme. Podsjetio bih da je prije toga zakona predsjednika Turističke zajednice, na određeni način, birala destinacijska struka, a na najdemokratičniji način potvrdilo ili ne  potvrdilo nadležno Općinsko, Gradsko  vijeće odnosno Skupština. Nadam se da ne griješim ili možda malo griješim ako rečem da TZ danas kao društvena institucija  nedovoljno, bolje i točnije rečeno ni na koji način ne, upravlja turističkom destinacijom. Barem ja tako mislim!. Ona nije nikada samostalno ni upravljala , ali je u velikoj mjeri za vrijeme postojanja participirala u kreiranju turističke djelatnosti u destinaciji. Da je to bilo tako, vidljivo je iz dokumenata kada su se između dva Svjetska rata  osnivala Društva za uljepšavanje mjesta,  promet turist, ured za žalbe i pritužbe.  Isto tako, još konkretnije, na turističko ozračje u mjestima djelovala su Turistička društva, zatim turistički biro-i  koja su se u većem broju organizirali i registrirali nedugo nakon Drugog svjetskog rata, pedesetih godina prošlog stoljeća i nešto kasnije. Danas, barem neki,  misle da sve počinje  sada od njih-nas samih.? Najnoviji  (2019.g.) Zakon o TZ  je „nabacio “ mnogo novina  na destinacijskoj posebno na regionalnoj razini u smislu mogućnosti djelovanja, reorganizacije i racionalizacije. Puka slova na papiru. TZ  lokalne zajednice, zapravo, umjesto pokretanja i kreiranja „turističke politike“  evidentira brojeve (e Visitor prijava i odjava turista) vodi statistiku. Problematiku ne evidentiranih turista i nelegalnih iznajmljivača  prepuštena je   inspektoratu u Zagrebu, možda  EU -u Briselu-.  Iz prve rečenice ovog osvrta, nameće se pitanje hoće li nas ovo barem za nešto u nečemu opametiti. Na kraju pitanje bi moglo glasiti: Da  li  danas TZ stvarno i konkretno, po načelu destinacijskog menadžmenta,  okuplja sve dionike u destinaciji za koju je osnovana radi razvoja i upravljanja unaprijed usuglašenom vizijom?. Odgovor je ne i lako se to može utvrditi.

Zaključno ovom prigodom  -Preporučio bih  svima i svugdje  da podupiru i potpomognu ugostiteljsku djelatnost kao osnovnu bazu za razvoj turizma s porukom koja bi mogla glasiti: „vratimo ugled ugostiteljstvu i ugostiteljskoj struci“-.