Spokoj pustinje i molitve usred bolskog ljetnog šušura

Samo nekoliko kilometara od Zlatnog rata i žarkog šušura top destinacije, nalazi se napušteno zdanje bogate prošlosti – pustinja Dračeva luka.

Njena je duhovnost, zagonetnost i ljepota davno bila tema na našem portalu.

U najavi sinoćnje mise, pisali smo o duhovnom kampu mladih koji su posljednjih dana oživjeli Dračevu luku. U članku smo prenijeli sve informacije o posebnim događanjima iznad Murvice.

Na poziv voditelja i osnivača kampa, don Pave Gopodnetića, u petak je navečer Dračeva luka primila i druge posjetitelje i to bolsko-murvičke i pučiške župljane. Zajedno s mladim hodočasnicima, slavili su lokalni posjetitelji uz don Pavu, don Jakšu i padre Iva, posebnu svetu misu na otvorenom, pred morskim oltarom Hvarskog kanala s pogledom na Zlatni rat.

Tako blizu ljetne vreve i gužve, a tako daleko od svega što predstavlja turizam i destinacija, Dračeva luka je pružila spokoj, mir i molitvu kao i neizmjernu radost susreta na mjestu neprolazne ljepote.

Raširene ruke iznad Dračeve Luke

Fra Ante Vučković·27. srpnja 2017

U raširene ruke iznad Dračeve luke

stane Brač, more i Hvar

i još i nebo

u zoru obojano čudesnim bojama rađanja,

a uvečer ulijevanjem zlatnoga svjetla

u Tvoj kalež

uzdignut na posvećenje Tebi

i spušten na bjelinu oltara

za snagu, hranu i radost

tvojoj djeci

u kampu

usred pustinje

prepuštene zaboravu i šutnji.

Kroz raširene ruke svojoj djeci iznad Dračeve luke

ulio si neočekivanu radost zajedništva

kroz noge u usponu,

ruke teške od težine vode,

neprekinuti pjev cvrčka,

miris mora na koži milovanoj žegom

i crveni okus lubenice ohlađene u morskoj dubini.

I što smo češće širili ruke iznad Dračeve luke

to su nam srca više rasla za druge,

ljepotu svijeta,

jednostavnost dobrote

i blizinu Tvoje milosti.

Ispod hladne stijene

gdje su Tvoji svećenici

vjerni Tvojoj Riječi

oblikovali prostor za susret s Tobom

slušali smo naše priče,

hladili svoju vodu,

čuvali hranu

i otkrivali Tvoje Pismo i Tvoju Riječ.

Nitko od nas nije toliko vjeran

ni Tebi ni sebi

kao što si Ti vjeran svakoj svojoj riječi

i svakom svome djetetu.

I nijedna naša pukotina i rana

nije svijetla kao Tvoje rane

kojima si nas iscijelio.

Pa ipak, kroz naše si rane i pukotine

u to mjesto strahopoštovanja

nalik utrobi majčinoj

neprestano puštao svoju Svjetlost.

Ništa je nije zasjeniti moglo.

Ni žarka podnevna vrućina

ni strah od zmija.

Virtualni su svjetovi nestali bez glasa

i naše se lagodnosti

utopile u draži zajedništva.

I bivalo nam je sve šire

i sve lakše

i sve draže

biti.

I svaki put kada bismo

širili ruke iznad Dračeve luke

bivali bismo sve bliže jedno drugom,

sve radosniji jedno zbog drugog

i sve otvoreniji ljepoti, istini i dobroti.

U samo tjedan dana

šireći ujutro i navečer

za vrijeme Tvoje molitve

ruke iznad Dračeve luke

daleko od buke svijeta

u zaboravljenoj i zarasloj svećeničkoj pustinji

naučio si nas

dragocjenosti vode i širini srca,

jednostavnosti radosti

i dubini Riječi

i poslao natrag

s osmjehom, lakoćom

i žudnjom za dubinom

da činimo usred vreve

i nevjere

isto što si Ti činio nama

dok smo

ranom zorom i u sumrak dana

poneseni ljepotom stvorenja

i dobrotom postojanja

s Tvojim riječima na našim usnama

širili ruke iznad Dračeve luke.