In memoriam

Darko Vlahović, osebujni promicatelj turizma, istaknuti turistički djelatnik… suradnik, kolega, prijatelj. Posljednja ovozemaljska adresa, iz zdravstvenih razloga, nažalost, zamijenjena onom splitskom: Dom za starije osobe, Ksaver, Nemetova 2, 10 000 Zagreb.

Darko rođen je u Postirima, 14. studenog 1938. god. Nakon osnovne škole pohađa gimnaziju u Splitu, ekonomski fakultet u Zagrebu 1966., a poslijediplomski studij u Dubrovniku 1985.            

Darko je Postiranin, ali istodobno i Bračanin jer je profesionalnim radom i pisanjem neprocjenjivo doprinio Bračkom gospodarstvu posebno u djelatnosti turizma.  Prvu je praksu i prvo radno iskustvo u turizmu – što vjerojatno mnogi i ne znaju –  stekao u Bolu još 1965., u poduzeću Zlatni rat. Od 1967. do 1968. obnaša dužnost direktora poduzeća Zlatni rat.   

No, 1968., po nagovoru tadašnjeg postirskog rukovodstva dolazi u Poljoprivrednu zadrugu Postira te preuzima postirski Hotel Park. Tad izabran je i u Skupštinu općine Brač. 

 Reorganizacijom i izdvajanjem iz sastava Poljoprivredne zadruge, u Postirima osnovano je poduzeće Šumica. Nedugo zatim Darko inicirao je gradnju i dogradnju malog hotela Vrilo koji otvoren je 1972.  

Darko je, nakon punih 8 godina, iz „specifičnih razloga i okolnosti“, otišao raditi u hotel Lav – Podstrana, Split.  A 1974. pružila mu se prilika zaposliti se u Privrednoj komori Dalmacije, Split, gdje radi kao stručni suradnik u službi Ugostiteljstvo i turizam.   

Dugi niz godina radio je kao tajnik u regionalnom Vijeću za ugostiteljstvo i turizam, danas je to Županijska gospodarska komora.

Darko, 2000., odlazi u penziju, ali ne i u mirovinu. Naime, nastavlja s pisanjem novih i dorađivanjem starih stručnih članaka iz područja turizma.   

Napisao je desetine i stotine rasprava, feljtona, osvrta, gospodarskih analiza, priloga skupnim studijama i projektima. Objavljivan  je u nekoliko zbornika, časopisa i revija. Autor je i suautor deset stručnih knjiga. Objavio je i zbirku pjesama.   

U posljednjoj knjizi, iz 2017., Malena mjesta Brača moga (otok Brač kao integralna turistička destinacija) napisao je i nadahnutu pjesmu o plaži Zlatni rat.

 Organizirao je regionalne edukativne i promidžbene aktivnosti te, kroz Gospodarsku komoru Dalmacije,  dvanaest uzastopnih godina (1980.-1991.) turističkih susreta.

Darko je pravi Postiranin, ali jednako tako je i pravi Bračanin. On nije nijemi promatrač onoga što se događa na njegovom otoku.   

Gotovo kroz sva svoja pisanja  provlači svoj Brač i kako na njemu – sprječavajući trgovinu otočkim bogatstvom –   sačuvati bračku prirodnu vrijednost, povijesno nasljeđe, tradiciju, kulturu – sklad prirode i ljudi.   

Zagovornik je i promotor zavičajnih vrijednosti, a u turističkom smjeru upozorava i savjetuje da nema perspektivne budućnosti ako se u programu razvoja zanemare naslijeđene i provjerene vrijednosti koje su bitne značajke naše posebnosti i prepoznatljivog identiteta  ljudi i krajeva. A to bi njegovo opiranje gruboj komercijalizaciji turističke djelatnosti, u konačnici, i bio razlog zbog kojega bi turisti, „moderni hodočasnici“, dolazili k nama da odmore dušu i tijelo.  

U knjizi, Postira, Hrvatska u malom, piše Darko o turističkim prilikama nakon Drugog svjetskog rata posebno o bračkim, a još posebnije o postirskim. Sjeća se on Postirskih fraja. Jahanja na konjima (mulama, mazgama) u nezaboravnoj karavani Bol-Murvica-Bol. A iz svakog retka zrači njegova zaljubljenost u rodni mu Brač i rodna Postira.

Neka ti je laka postirska, bračka, hrvatska zemlja koju si volio svim svojim bićem.

I kako jednom reče uglednik, don Živko  Kustić: „Ne ću ti poslati posljednji pozdrav jer te  ne želim zaboraviti i jer ću te  spominjati i nastojati  te posjetiti na grobu“, zato sada i ovdje, dragi moj Darko, samo pozdrav.